Citati filozofa i pjesnika


Citati filozofa i pjesnika koji prosvjećuju i duhovno izgrađuju čovjeka 

“Ljubav je sposobnost jednog čovjeka da daje, ne osvrćući se koliko dobiva nazad. Najznačajniji i najmudriji dio jezika kojim svijet govori i koji svi ljudi na zemlji mogu razumjeti u svojim srcima, nešto starije i od ljudi, a što ipak svaki put istom snagom izbija bilo gdje kad se sretnu dva pogleda.”

Paulo Coelho

“Ljubav je jača od smrti i od straha pred smrću.”

Ivan Sergejevič Turgenjev

“Ljubav je poezija osjetila (osjećaja).”

Honore De Balzac

“Što ljubav teže nalazimo, to je sve više tražimo.”

Walter William Safar

“Bračna ljubav stvara čovječanstvo; prijateljska ga usavršava; ali razuzdana ljubav kvari ga i ponižava.”

Francis Bacon

“Duša se ne pobjeđuje oružjem, nego ljubavlju i blagorodnošću.”

Baruch De Spinoza

“Ljubav je jedna strast koja ne priznaje ni prošlost ni budućnost.”

Honore De Balzac

“Vara se onaj koji misli da se može odreći cijeloga svijeta.
Onaj pak, koji misli da svijet ne može bez njega,
vara se još više.”

― François de La Rochefoucauld

“Ljude ne možemo ničemu poučiti;
možemo im samo pomoći da to okriju u sebi.”

― Galileo Galilei

“Svaki čovjek treba odgajati sam sebe
do posljednjeg daha.”

D’Azeglio

“Svaki čovjek poslije života ostavi iza sebe,
onoliko sjenu ,
kolika mu za života,
svjetlost dopire iz duše.”

― Walter William Safar

“Ljudi, kao i kugle,
što su uglađeniji,
dulje idu.”

J. Richter

“Nisu loša vremena,
nego ljudi.”

― Charles Darwin

“Dobar se čovjek nikada ne grize
što drugi ne priznaju njegove zasluge;
jedina mu je briga
da sam ne bi prezreo tuđih zasluga.”

iz Konfucijevske literature, Sentencija-― Confucius

“Istu bitku u duši,
dobar čovjek će doživjeti kao svjetlost,
a loš čovjek kao tamu.”

― Walter William Safar

“Vjerujte sebi.
Najjednostavnija pitanja ujedno su i najteža:
Tko sam?
Gdje mi je dom?
Kamo idem?
Što radim?
Razmisli o tome ponekad
i gledaj kako se odgovori mijenjaju.”

R. Bach

“Izbjegavajte one koji omalovažavaju vaše ambicije. To rade samo mali ljudi dok istinski veliki ljudi u vas pobuđuju osjećaj da i vi možete postati veliiki.”

― Mark Twain

“Sve što je doista veliko, drži se daleko od tržišta slave.”

― Friedrich Nietzsche

“Ne zaboravimo da će sustav biti onoliko human , koliko je čovjek prema čovjeku human”

― Walter William Safar

“Smisao filozofije  nije  samo traganje za znanjem već i  duhovnošću, jer znanje bez duše je isto što i ptica bez krila. Kad te valovi sumnji  žele potopiti neka ti slobodni duh bude jedro života.  Smisao filozofije je da  od ljudi stvara prijatelje u mudrosti ljubavi a ne neprijatelje u mržnji . Filozofija dolazi od riječi „philos“, što znači prijatelj, ljubitelj, i „sophia“, što znači mudrost.  Filozofija ne putuju samo najskrivenijim vrletima  ljudskog uma , već i stazom snova koja završava  u ljudskoj duši. Jer duša je sveto utočište  emocijama, koje čovjeka čine moralnijim, mudrijim- umno i duhovno dalekovidnijim, i ono najvažnije-humanijim  i suosjećajnim . Možda često puta zalutam u labirintu dvojbi  ali u jedno sam siguran, da je suosjećajnost najveća pobjeda ljudskog duha. A ne zaboravimo da je ljudski duh čovjekov najvjerniji  saveznik u gustoj šumi kušnji. Samo duhom slobodan čovjek može slijediti Njegovu svjetlost. U ljudskoj prirodi je da traga za novim svjetovima, da mijenja svijet ne shvaćajući da se najljepši svjetovi kriju u samom čovjeku, i da bi mijenjao svijet prije trebaš promijeniti sebe. Svako novo prijateljstvo je novi otkriveni svijet.  I to je smisao filozofije, vječno traganje za novim svjetovima, koji se kriju oko nas i u nama. Kad osjetiš unutarnji sklad znaš da si stigao u zemlju sklada.”

― Walter William Safar


“Ako

Ako možeš vidjeti uništeno djelo svog života
I bez ijedne riječi ponovo ga početi graditi;
Ako možeš bez uzdaha podnijeti gubitak
Onoga što si dugo sticao;
Ako možeš biti zaljubljen,
ali ne i lud od ljubavi;
Ako možeš ostati jak,
A da ipak ostaneš nježan,
Da ne mrziš one koji tebe mrze,
A da se ipak boriš i braniš;

Ako možeš slušati kako tvoje riječi izvrću zlobnici
Da bi razdražili nepromišljene,
I čuti kako zlobna usta o tebi lažu,
A da sam ne kažeš nijednu laž,
Ako možeš sačuvati dostojanstvo i čast;
Ako možeš biti skroman, čak i ako si savjetodavac kraljeva;
Ako možeš voljeti svoje neprijatelje kao braću,
A da ti nijedan ne bude sve i sva;

Ako znaš otkrivati, promatrati i razmišljati,
Ali ne biti skeptik i rušilac;
Ako znaš sanjariti,
Ali da ti san nije gospodar,
Maštati, a da ne budeš samo maštar;
Ako možeš biti čvrst,
Ali ne i neosjetljiv;
Ako možeš biti dobar i pametan,
A da nisi čistunac i sitničar;

Ako možeš upoznati i pobjede i poraze,
I te dvije varke podjednako primiti;
Ako možeš sačuvati hrabrost i glavu
I onda kad je svi ostali izgube;
Tada će sreća i pobjeda biti tvoji poslušni robovi,
I ono što vrijedi još više od slave,
Bit ćeš čovjek, sine moj.”

©Rudyard Kipling

Ne traži Me na krivom mjestu

Bog čovjeku:

“Ne traži Me čovječe na krivom mjestu,
nećeš Me vidjeti u mrtvim,
već u živim očima potrebitog,
Tvoji prsti Me neće osjetiti na licu mrtva čovjeka ,
jer Ja sam lice živog čovjeka.
Ne budi duša bez krila,
Budi duša, koja može skupiti i raširiti krila,
Letjeti u zagrljaj čovjeka, što traži zagrljaj,
Ne budi ustajalo jezero,
mrtvih riba,
Da i ti sam ne umreš od gladi,
Ti budi živo jezero,
koje daje i šuti,
Ne traži Me u sjaju slave,
Ako Me želiš naći,
ti Me potraži u sjaju oka čovjeka,
kojeg si dobrim djelom usrećio,
Ne traži Me u zlatnoj škrinji,
U ljudskom srcu Me nađi,
Ne traži Me kartu za raj,
ako želiš napuniti zlatnu škrinju zlatom.
Prava ljubav i pravo prijateljstvo,
nesebičnost i suosjećajnost,
poštenje i svijest da je bolje davati nego dobivati,
drugima činiti ono,
što bi želio da oni čine tebi,
je životno blago,
kojim kupuješ kartu za raj.

©Walter William Safar

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Psalam života

Ne govori mi žalobno,

Da život tek je isprazan san!

Jer duša je mrtva koja spava,

I ništa nije onako kako izgleda.

Život je stvaran! Život je ozbiljan!

A grob mu nije cilj:

Prah si bio i u prah ćeš se vratiti,

no to se ne odnosi na dušu.

Ni radost ni tuga,

Nisu nam suđeni;

Suđeno nam je raditi,

Svaki dan za korak dalje biti.

Umijeće traje, a Vrijeme brzo promiče,

A naša srca, premda izdržljiva i hrabra,

Poput prigušenih bubnjeva udaraju,

Povorku vode do groba.

U širokim bojnim poljima svijeta,

U logoru Života,

Ne budi poput tupe stoke koju vode!

Budi junak usred pomutnje!

Neka mrtva Prošlost pokopa mrtve!

Djeluj… radi u živoj Sadašnjosti!

Sa Srcem iznutra i Bogom nad glavom!

Životi velikana podsjećaju,

Da i naš život može biti uzvišen,

Pa na odlasku stoga,

Ostavi tragove u pijesku vremena.

Tragove koje netko će drugi,

Dok plovi neveselim životom,

Taj napušteni brat u brodolomu,

Vidjeti, te osjetiti nadu i hrabrost.

Stojimo stoga uspravno i radimo,

Spremni na svaku sudbinu;

I dalje stvaramo, i dalje tražimo,

Učimo raditi i čekati.

©Henry Wadsworth Longfellow

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Božićni dar

Ako dječaku iz sirotišta,

Želiš dati samo jedan dar,

Daj mu nadu,

Budi plamen koji uvijek gori,

U mračnom snu dječaka paprinirčara.

Ako želiš poklanjati od srca,

U osmijehu od srca,

Ti nađi dar,

Jer ono što je satkano od nježnosti i ljubavi,

Nema cijenu.

Ako želiš postati bliži sebi,

Ti pogledaj u oči dječaka papirničara,

Jer njegovi oči su staza snova,

Gdje ćeš uvijek pronaći izgubljeni san.

Ako si griješio u životu,

Ti pogledaj u lice dječaka papirničara,

Jer njegov osmijeh je cvjetna dolina,

U kojoj češ uvijek naći oprost.

Kad misliš da je žalobni veo,

Prekrio plamen u oku dječaka papirničara

Znaj prijatelju;

Nema tužne i vesele djece,

Ima samo nevoljene i voljene djece.

Ako zaista želiš vidjeti suzu,

U oku dječaka papirničara,

Gledaj kao brodolomac, Što u zvijezdi traži svoj put spasenja.

Kad siromaštvo spusti mračnu zavjesu,

Između tebe i dječaka iz sirotišta,

Kad tama zavlada,

između neba i zemlje,

Tajna spasenja laži u unutarnjem sjaju,

U sjaju oka dječaka papirničara,

Potraži povjerenje, radost i ljubav,

To slavno društvo u duši,

Dignuti će mračnu zavjesu,

Između tebe i dječaka papirničara,

Između neba i zemlje,

Zavladati će svjetlost.

©Walter William Safar

 

ZEMLJA ISPOD DUGE

Zoveš me, cesto snova,
U zemlju ispod duge,
U kojoj je različitost harmonija življenja,
U kojoj mržnja gubi boj protiv ljubavi,
U kojoj jaki duh nije mana već vrlina;

Zoveš me, cesto snova,
Tamo gdje je stvarnost začeta iz tisuću,
Desetina tisuća snova,
Snova koji hrane duše,
Snova koji potiču srca,
Sanjara cijelog svijeta;

Zoveš me, cesto snova,
U divnu zemlju sanjara,
Ali ja sam umoran,
Moja su jutra posve drugačija,
Puna ugašenih iskri,
I mirisa umornih noći,
Što sad liježu pokraj tebe,
Baš kao i noćne ptice,
Tvoje umorne lutalice,
Kojima je strast iscurila,
U neiscrpno vrelo života.

Priznajem Ti cesto snova,
Znao sam da u ovom životu,
Ljubav stvara najljepše duge,
Pa nisam htio ni uz koju cijenu,
Niti cijenu siromaštva,
Da ja, Tvoje vjerno dijete,
Tvoj samotni sanjar,
Prestanem slijediti zov srca.

Kad ti mladi mjesec ljubi sveto lice,
O da, cesto snova!….
Ti ne priznaješ gubitnike,
Zoveš me iako sam na koljenima,
Drugim riječima, ne prihvaćaš moju predaju!
Pokazuješ mi mjesto ispod duge,
Glavni grad zemlje sanjara,
Gdje svaki čovjek ima svoje mjesto pod suncem i zvijezdama,
Gdje se bogatstvo mjeri duhom a ne novcem,
Gdje se božanska svjetlost ljubavlju diči;
O da, cesto snova,
Pokazuješ mi zemlju sanjara,
U kojem ima mjesta za svakog čovjeka,
Koji želi drugom čovjeku,
Isto što i sebi.

I Ti,
Kao i ja,
Sanjaš zvijezdu svoju,
(govore mudraci da svaki sanjar ima svoju zvijezdu)
Da otjera sve noćne more u školjku tirkiznu,
Što sad čeznutljivo svjetluca ispod nebeske kupole.

A moja zvijezda tako divno sja,
Dijeli svoje tirkizne letke,
Kao neki nebeski glasnik ,
Da će jednog dana moja velika nijema suza,
Kapnuti na njezin dlan.

Bio sam na koljenima,
Cesto snova,
Sve dok opet nisam čuo Tvoj zov,
I ja se podigoh na noge,
Odlučan,
I pun vjere,
Da jurnem u njezin zagrljaj.

© Walter William Safar

http://www.akademija-art.hr/pano/walter-william-safar/34379-zemlja-ispod-duge

Oglasi