“Nakon nekog vremena uvidiš tanku crtu između držanja za ruke i vezanja za dušu.
I naučiš da voljeti ne znači oslanjati se, a društvo ne znači sigurnost.
I naučiš da poljupci nisu ugovori, a pokloni obećanja.
I počneš prihvaćati svoje poraze uzdignute glave i otvorenih očiju,
s ljupkošću odrasloga čovjeka, umjesto s tugom djeteta.
I naučiš da sve putove moraš sagraditi danas
jer je sutrašnje tlo suviše nesigurno za planiranje.
Nakon nekog vremena naučiš da i sunce opeče ako mu se previše približiš.
Stoga sadi svoj osobni vrt i uređuj svoju dušu,
umjesto da čekaš da ti netko pokloni cvijeće.
I naučiš da možeš mnogo toga pretrpjeti.
Da si uistinu snažan.
I da uistinu vrijediš.”

Veronica A. Schoffst