Kokoš i orao


Ženka orla ostavila je svoje jaje u blizini kokošinjca. Jedna je kokoš to jaje prisvojila, ležala je na njemu i izlegao se mali orao. Kokoši su ga prihvatile kao pile koje malo drugačije izgleda. Život je tekao dalje i mali orao je rastao tražeći sjemenke i zrnje kao i ostale kokoši.

Jednog dana dok je, kao i obično, tražio hranu sa svojom “obitelji”, mladi orao je, visoko na nebu, ugledao veliku pticu širom raširenih krila. Bio je zapanjen i raspitao se kod starije koke: “Tko je to?”
“To je orao, kralj svih ptica.” – odgovorila je koka.
Mladi je orao upitao: “Mogu li i ja tako letjeti?”
A odgovor je bio: “Naravno da ne možeš, budalo! Mi smo kokoši, zar to ne znaš? Naša krila nisu dovoljno jaka da bismo mogli tako letjeti.”
Mladi je orao shvatio, ali negdje duboko u sebi osjetio je snažnu potrebu da vidi svijet, da leti visoko i hrabro se otisne na moćnim vjetrovima promjene… Bio je tužan dok se pitao, zašto se morao roditi kao kokoš? Zašto se nije mogao roditi kao orao i visoko letjeti?
Dok je tako razmišljao, duboko je uzdahnuo i nastavio tražiti zrnje i sjemenke.

Pouka: Kao i orao iz priče, tako i mnogi ljudi nisu svjesni svojih mogućnosti jer su odrasli u okruženju koje ih sputava, umjesto da ih osnažuje. Kad spoznaš tko si zapravo iza svih svojih maski i uloga, dobit ćeš moć kojom ćeš zauzeti novu pozu u životu, onu koja ti, takoreći, stavlja svijet na dlan. Bit ćeš toliko dugo nemoćan/na i na milost i nemilost nekih ljudi, organizacija i ostalih sila dokle god živiš u iluziji da znaš tko si zapravo, kao većina ljudi. No, čim shvatiš tko si, ući ćeš u novu paradigmu koja ti pruža moći koje nisi ni znao/la da ih imaš, pa ćeš baš kao orao iz priče moći se vinuti u dosad nepojmljive visine i tako uzdići svoj život na potpuno novu razinu, materijalno i duhovno.

http://www.zivotna-skola.hr/clanci/dusa.html